Afazija je poremećaj koji se javlja kao posljedica oštećenja djelova mozga koji su odgovorni za jezik. Za većinu ljudi ta su područja na lijevoj strani mozga. Afazija se obično javlja iznenada, često nakon moždanog udara ili fizičke povrede glave, ali se može razviti i sporo, kao posljedica tumora na mozgu ili progresivne neurološke bolesti. Poremećaj narušava produkciju i razumijevanje jezika, kao i čitanje i pisanje. Afazija se može pojaviti zajedno s poremećajima govora, kao što su dizartrija ili apraksija govora, koji su takođe rezultati oštećenja mozga.

Dijagnoza afazije se postavlja neurološkim pregledom, kao i neuropsihološkim testiranjem.

Tretman za pacijente koji imaju afaziju se sastoji iz individualizovanih intervencija i tretmana koji služe za rješavanje specifičnih grupa potreba identifikovanih tokom procjene, uključujući specifične ciljeve osobe s afazijom i njegove / njene porodice.

Afazija uključuje različite stepene oštećenja u četiri primarne oblasti:

• Govor
• Razumijevanje govornog jezika
• Pisani izraz
• Razumijevanje pročitanog

Osoba sa afazijom često doživljava i receptivne i ekspresivne poteškoće kod govora – svaku u različitom stepenu. On ili ona mogu imati slične poteškoće u pisanom jeziku (tj. razumijevanje čitanja i pismeno izražavanje). Kao i kod govora, teškoće pisanog jezika mogu varirati po stepenu. Na primjer, osoba može imati poteškoće u razumijevanju čitanja (aleksiju) sa ili bez poteškoća u pisanom izražavanju (agrafija).

Za pojedince koji govore više od jednog jezika, jezici mogu biti pogođeni afazijom na različite načine u zavisnosti od toga kada je jezik naučen, koliko često se svaki jezik koristi i ukupnog stepena znanja svakog jezika.

Uobičajeni znaci i simptomi afazije uključuju sljedeće:

Poremećaji u govornom jezičkom izražavanju

• Poteškoće u pronalaženju reči (anomija)
• Govor sa zastojem ili sa naporom
• Govore kratkim, fragmentiranim frazama
• Telegrafski govor
• Pravljenje gramatičkih grešaka
• Postavljanje riječi pogrešnim redosljedom
• Zamjena zvukova ili riječi
• Smišljanje riječi
• Tečno spaja besmislice i prave reči, ali izostavlja ili uključuje nedovoljnu količinu relevantnog sadržaja

Poremećaji u razumijevanju govornog jezika

• Poteškoće u razumijevanju izgovorenih izjava
• Potrebno je dodatno vrijeme za razumijevanje izgovorenih poruka
• Pružanje nepouzdanih odgovora na pitanja „da / ne“.
• Nerazumijevanje složene gramatičke kompozicije
• Veoma teško prati brz govor (npr. radio ili televizijske vijesti)
• Pogrešno tumačenje suptilnosti jezika (npr. uzimanje doslovnog značenja figurativnog govora)
• Nedostatak svijesti o greškama

Poremećaji u pisanom izražavanju (Agrafija)

• Poteškoća u pisanju ili kopiranju slova, riječi i rečenica
• Pisanje samo pojedinačnih riječi
• Zamjena netačnih slova ili riječi
• Pisanje besmislenih slogova ili riječi
• Pisanje uzastopnih rečenica koje nemaju smisla
• Pisanje rečenica sa netačnom gramatikom

Poremećaji u razumijevanju čitanja (Aleksija)

• Poteškoće u razumijevanju pisanog materijala
• Poteškoće u prepoznavanju riječi
• Poteškoće sa čitanjem riječi bez sadržaja (npr. funkcionalne reči kao što su do, od)

Procjena može biti statična (tj. korišćenje procedura dizajniranih da opišu trenutne nivoe funkcionisanja unutar relevantnih domena) i / ili dinamička (tj. tekući proces koji koristi procedure testiranja hipoteza da bi se identifikovale potencijalno uspješne intervencije i procedure podrške)

Tipične komponente procjene afazije:

Medicinski status i istorija bolesti, obrazovanje, zanimanje, kulturna i jezička pozadina

Poteškoće u komunikaciji i uticaj na pojedinca i porodicu / njegovatelje

Konteksti zabrinutosti (npr. društvene interakcije, radne aktivnosti)

Jezik / Jezici koji se koriste

Ciljevi i preferencije pojedinca

Verbalno – motorički pregled

Razlikovanje jezičkih i motoričkih deficita

Snaga, brzina i opseg pokreta komponenti oralno-motoričkog sistema

Uzastopna/naizmenična ponavljanja pokreta (dijadohokineza)

Postojanost, ton i tačnost pokreta za govorne i negovorne zadatke

Izražajne i receptivne vještine u govornom i pisanom jeziku u različitim kontekstima (npr. društveni, obrazovni, stručni)

Identifikacija faktora životne sredine i ličnih faktora

Fascilitatori (npr. podrška porodice, dostupnost komunikacionih partnera sposobnih da pruže komunikacijsku podršku osobama sa afazijom u svakodnevnim interakcijama; lična motivacija za povratak na prethodni nivo funkcije; želja za većom nezavisnošću u komunikaciji; sposobnost i spremnost za korišćenje kompenzacionih tehnika i strategija)

Tretman može biti restorativni (tj. usmjeren na poboljšanje ili obnavljanje poremećene funkcije) i / ili kompenzatorni (tj. usmjeren na nadoknađivanje nedostataka koji se ne mogu ponovo obučiti).

Tretmani se, zavisno od individualnih potreba pojedinca, mogu oslanjati na kompjuterizovane pograme, programe fascilitatorske podrške, tremane govora, zamjene govora, gesturalne fascilitacije, semantičke analize, terapija melodijskom intonacijom itd.